ratnik s dusom

Ratnik s dušom 5…

Svjetlost je proparala mrak oštricom elektriciteta, energijom stvaranja koja nikada ne može biti zauzdana u potpunosti. Munja što je sjevnula na tamnom nebu, rasula se u stotine blještećih ogranaka i svaki je od njih moćno urliknuo kao vladar noći. Potmula tutnjava, glas prirode i njene snage, odjeknuli su slobodni i neukroćeni samo nekoliko sekundi nakon što je grozd svjetlosti pobijedio oblake.
Stvaranje! Nezauzdana energija koja proslavlja život! Uplašeni, šćućureni i mali, rijetki ljudi iz obližnjeg sela, skrili su se u tamne kuteve svojih srca, čekajući prolazak nevrijemena. Njima je priroda neprijatelj, u biti, njima je neprijatelj sve ono što ne razumiju i sve ono čega se boje. Sve ono nad čime nemaju uzaludnu iluziju kontrole. Sve svoje sitne razmirice, podlosti i zavisti, sklonili su na tren, poput uplašenih miševa skrivajući se u varljivim čatrljama sigurnosti. Naravno, kiša je slijedila moć munja i polijevala životom sve što se u tom trenutku našlo na njenom putu. Jer i ona, baš kao i energija, roditelji su svega onoga od čega uplašeni žive, a da se uopće ne pitaju o tome.
A ti si na kiši ratniče. Samo ti oči svijetle energijom, ispod tamne kukuljice, niz koju teku vlažni slapovi ljetnjeg pljuska. Proslavljaš život, znaš da ste i ti i kiša jedno, i ti i munja dio iste energije koja je stvorila sve što postoji. Tvoje oči blješte istom onom svjetlošću kao i munje koje paraju tminu; tako i tvoje riječi paraju tminu neznanja za svakog onoga tko te želi čuti i razumjeti. No, noćas si sam, noćas jedino ti shvaćaš da oluje nisu ništa drugo do rađanje novog i pročišćenijeg jutra, samo ti kišu doživljavaš kao rijeku života koja ti teče niz lice poput izvora mladosti, a munje kao prijatelje koji svoju moć predaju svima. Da, bilo je ljudi koji su to razumjeli, no pohlepa i strah od slobode i nedostatka kontrole nije im dozvolio da to objasne i podare ljudima. I tako ukrug. Neznanje i strah, zaborav i kontrola. Oči ti sijevaju bijesom, šake su ti čvrsto stisnute u pobuni.
Ima li tvoja misija uopće smisla? Vrijedi li se boriti kada su te izdali tisuću puta i skrili se od oluja u baruštinama zlobe, tiho šapćući međusobno kako je tvoja vjera potpuno uzaludna? Ima li nekoga tko isto kao i ti, ove noći stoji na vjetrometini i ne doživljava je neprijateljem već svjedoči ljepoti postojanja? Negdje, sigurno postoji netko tko zaslužuje znanje, možda se pretvara skriven od onih koji ne razumiju i isto tako, traži prijatelja.
Oslušni svoje srce koje bubnja jednakom snagom kao i potmula grmljavina, osjeti oluju u svojim žilama koja te pokreće na novi put. Put potrage za onima koji su odabrali ljubav. Ako postoji i samo jedan koji će biti spašen, tvoja misija nije uzaludna. Proći će kiša, smirit će se oluja i sunce će opet ispuniti jutro na vedrim licima ljudi koje ćeš sresti na putu.
A ti ćeš nastaviti odapinjati strijele ljubavi u svako srce. I onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Sve dok ih bude bilo u tobolcu koji kao Stvoriteljevu ruku osjećaš na vlažnom ramenu. I zato, pretvori bijes u energiju za novi korak, za novu stazu koja će te odvesti putem tvoje misije. Pa makar taj put bio ispunjen lokvama smrznute vode i kaljužom prljavog blata. Pogledaj! Osjeti svu tu moć koja noć pretvara u dan i proslavlja postojanje.
Za svjetlost, za ljubav!

 

Autor: Darko Balaš

Tekst poslala: Gordana Žutić

(Visited 88 times, 1 visits today)